Sezona sjemena pocinje

Moj muz je poslovno boravio nekoliko nedelja u Japanu

pa je imao vremena da se upozna sa njihovom kulturom i

obicajima i da sve to slikama pokaze i meni. Kroz njegove oci

i ja sam vidjela Japan. Vidjela sam sve divne vrtove i cvijece

pa sam evo jedan mali dio Japana dobila na poklon u obliku sjemena.

 

Sjemena su jako cudno pakovana ,kao male bombice u prozirnim

"kucicaca" od plastike gdje su vec pripremljeni za sjetvu.

Ako sam uspjela tacno prevesti  ,pise da je sjeme vec pomijesano

sa zrncima koji pospjesuju rast i daju extra prihranu sjemenu.

 

 

 I ove kao i svih drugih godina pravim privremene

 saksije za sjemena od novinskog papira.Saksije su

jako lake za napraviti a kad sjeme naraste presadjuju se

Zajedno sa saksijama u zemlju. Papir vremenom nestane a biljka

se fino primi bez da se ostecuju korjencici.

U sledecem prilogu vise slikica i savjeta o sadnji .

 

Marijana iz Viteza - Dugme

 

Dobivam jako puno poruka i slika od vas ,mojih divnih pratilja

i smatram da su sve zene tako kreativne da nam nema ravnih

Ali evo nasla sam srodnu dusu,jednu djevojku ,sto voli masnice i tackice koliko i ja. Marijana iz Viteza je jedna divna kreativna djevojka koje zna puno toga.Toliko je kreativna da ni ime nije kao "kod ostalog Svijeta " sto moja baka je znala reci .

Nafdks Cfmnb na FB

Marijanu iz Viteza mozete naci i pod nazivom Dugme ili

Dugme radionica Marijana Badrov

 

 

 

Mariana je pripremila divnu zabavu za svoje drustvo i to je evo podijelila

samnom a ja eto smatram da ce ovo obogatiti moj blog i inspirisati puno vas

pa dijelim sa svima vama.Marijana je pisala i tekst uz slike .

 

Moje shabby chic dekoracije stola za vaš blog.

 

 

 

 

 

 

 

Naime, već tradicionalno, nas četiri rodice se povremeno posjećujemo povodom rođendana ili nekih važnijih datuma. Ovaj put smo se sastale kod mene povodom Dana žena, ali u susret proljeću. Pripremila sam večeru u svome domu, ali osim što sam se potrudila pripremiti ono što vole, ali na neobičan način, poseban sam naglasak stavila na dekoraciju.

 Napokon sam ulovila priliku da po svom ukusu uredim prostor, stol i sve što uz to ide. Boje koju su dominirale su bijela i nježno roza. Kao lijepa dekoracija mogu poslužit gotovi čipkani podmetači za tortu. Budući dam sam opčinjena mašnicama, salavete sam upravo tako složila. Srca, ptičice i cvjetiće od papira koje sam zalijepila na velike štapiće sam sama izradila, a uz gipsofil u čajniku je sve poslužilo kao vrlo zanimljiva i efektna dekoracija. Osim glavne večere, desert je također bio tematski povezan. Čokoladne kuglice koje sam sama pravila, na štapiću su imitirale lizalice, a upakovane u prozirni papir i zavezane mašnicom poslužile su i kao prigodni poklon.

Moje gošće bile su oduševljene!Također, oblačići sa zanimljivim i duhovitim tekstom koje sam sama izradila su poslužili kao dekoracija kod fotografiranja bez kojeg ne može proći nijedan susret.

 

 

 

 

 

 



Vjencic za dobro doslicu

 

 

Moja komsinka Moa i ja smo bile bas kreativne ovih dana .. Uskrsnje dekoracije se nizu

kao biseri na ogrlici.Prvo smo pripremile

berove grane i okitili ih sarenim perjem

u kucama smo ukrasili stolove sa proljetnim civijecem i tu i tao po neom kokoskom

i vjesticom ... a sad su nared dosli i vjencici... Moa je napravila jedan jako

jednostavan ali fin Uskrsnji vjencic.

Suhe grane je oblikovala u vjenac i ucvrsila

ga zicom.Granu carobnog ljesnjaka je dodala

kao dekoraciju. Mali zuti pilici i tabla

sa tekstom "Dobro dosli" su dali vjencicu

divan veseli izgled pun topline .

 

 

 

Moj vjencic je jednostavniji,u mom stilu.

Suhe brezove grane oblikovala sam u vijenac

i ucvrstila ga tankom zicom.Vjenac sam ukrasila leptiricima.Ovih vjencica meni nije nikad dosta,mislim da ce uskoro, svjetlos dana ugledati i jedan vjencic sa perjem u raznim bojama ili mozda sa masnicama

... ma samo je do maste ..

 

Vjencic na vratima stvarno nije tesko

napraviti a tako je prijatno pokucati na vrata sa vjencicem ,,, puno govori i domacici

u kuci ..zar ne ??

Safrani u centru grada

 

 

 

Ima li vece srece nego kad u centru grada

naidjem na livadu sa safranima. Kamera u rukama i

dok muz i sinovi mirno jedu u jednom restoranu (no reklama)

ja trckaram po "livadi " i slikam ...

 

Sjetila sam se djetinjstva i buketa safrana nabranih

uciteljici ,mami ,baki ,komsinici ... kome god samo da

berem cvijece .Buketi se nizali ja rasla i ostala ista

i dan danas volim narati buket cvijeca i ukrasiti moj

zivotni prostor . Za moju srecu je potrebno tako malo.

 

 



10 km po kuci ????

 

Krecem u setnju ,app na telefonu aktiviran ,patike su tu ...trenerka je tu  a i dobra volja je tu .....

Dok setam na pamet mi pada moja komsinka.

Na moj poziv da ide samnom u setnju kaze mi onako

sva ponosna " ma ja ti predjem deset km po kuci" !!

 

Da li je 10 km "po kuci" isto sto i 10 km u prirodi?

Kroz moj posao sam naucila da je fizicka aktivnos

jako vazna za nas ljude i da nema zamjene ni kompromisa

 

Drugaciji je osjecaj kad si vani ,sam sa sobom ,(muzem)

i kad si jedno sa prirodom ,kad filtriras stres i gluposti

koje su se na nas nakupile u toku dana ...

 

10 Km po kuci za mene nije fizicka aktivnost i ako imam

hodnik gdje bih hladno mogla da trcim tih 10 km dole gore.

 Zasto za ime Boga nemoze jedna zena da si priusti

setnju u prirodi bez da se mora saginjati i "Usput " kupiti

igracke ,carape,jastuke .... ko zna sta jos ...

 

Jesmo li mi zene krive tome pa "treniramo usput po kuci"?

Da li je to izgovor za ljenost ,nedosatak vremena ,ili neinteresovanje za sebe...???

 

Ja uzivam u prirodi i setnji ...i nije mi isto setnja po

prirodnom rezervatu i po hodniku .. u rezervatu nema prasine ni stvari koje moram kupiti sa poda ...

 Zivjela priroda !!!!!!!!!!!!

 

 

Revija Tkanje kao pisanja

Znate , vidite ,vi koji me vjerno pratite da sam u poslu ,slatkom divnom poslu ..oko nase revije .Nemojte da vas buni to ,moja ,nasa,Radina .... cija vec revija ...

Evo pojasnjenje ... Udruzenje kreativaca Draganasgarden organiziralo je reviju

odjevnih predmeta od vune i nakita. Revija je dozivela veliki uspjeh i pozornost

javnosti . Najljepsi poklon nasim Banjalucankama ,revija, odrzana je u Biblioteci grada Banja Luka juce u 19.00

 

 

 

Moja vizija je bila da iz starog ormana povadimo vunene stvari i obucemo na mlade.

Ta misao me je vodila i dok sam pravila scenografiju.Ormar slikan iz svih uglova posudjen je iz samostana a datira po rijecima oca iz 18. stoljeca. Koferi su takodje posudjeni iz istog samostana i na moju ogromnu radost nisam ih morala vise vracati .

 

Rada Kraisnik je nosioc revije i radi moderne odjevne i kucanske predmete od vune .

Kreacije su nosene od nasih mladih clanica udruzenja i njihovih drugarica.

Na licu mjesta smo dobile potvrdu da je to nesto za nove generacije .

 

 

Uz odjevne predmete Rade Kraisnik nase djevojke

 su nosile i divne ogrlice

lancice ,narokvice ,prstenje i ukrase za kosu od

nasih clanica koje rade nakit .

 

Nakit na reviji radile su : Dragana Corokalo , Daniela Erceg,Slavica Radic ,

Sonja Bikic ,Tatjana Skrbic , Sanja Bajic .

 

Ja sam predstavila moju knjigu .

 

 

 

Kombinovati lijepe stvari stvarno nije tesko

 a mladost nosi sve ...

Ja sam na Reviji zaradila mnogoooooo .

Zaradila sam milion endorfin zrnaca.

 

Upoznala divne ljude i zakacila jos jednu zvjezdicu u rever udruzenja .

 

Ponosna i srecna pisem vam ovo .